Od koje godine života imate sećanje?

Šokantna sjećanja.
4-5 godina? Šta je sa vama svima?
Ja sam sa 5 godina već pisala i čitala štampana slova! :think:
Recimo ja kad sam napunio 5 godina, imao sam osećaj da sam sad veliki pa idem u predškolsko (počeo sam da pričam aha, mhm i da klimam glavom, a onda kad sam krenuo u pretškolsko bio sam preplašen jer odjednom nema roditelja (a jedinac sam), neka nepoznata žena i deca trče okolo, tačno se sećam nekih perioda za svaku godinu 2,3,4,5... Al što sam sa 2 godine cepao Super Mario Forever.... (nisu mogli da me skinu sa tastature)
 
3,4 god
Kako pišu neki sa 2? Ne može to biti
Recimo ja se kristalno jasno sećam nekih stvari, bez da mi neko pričao, i zanimljivo kad sam imao 2 godine mislio sam da je to normalno pošto kao od tada postojim :), ko zna još koliko ima da prođe da napunim 3 :), takođe se sećam torte u obliku bubamare, tj bile su dve, jedna je bila manja žuta, veća je bila crvena... To mi je bio rođendanski poklon e sad nzm dal je to kad sam punio 2 ili 3 godine, ali baš se sećam te torte, i da svake godine tj od 2 su me vodili na more, al svaki put me isti virus zakači (povraćanje, temperatura), Bio sam prvi put u Igalu u Crnoj Gori, posle u Budvi kad sam gledao neke kornjače u fontani...
 
Ljudski mozak je savršena stvar !
Pakuje, prepakiva i potiskuje sećanja kad treba i pravi prostora za nova
Pritom ništa ne zaboravlja ! Samo privremeno sklanja ili potiskuje...
Kako sam bivao stariji i kako me stizali problemi u životu mozak je da bi me zaštitio potiskivao neka sećanja i pravio prostora za nova kako bi brže i lakše rešavao novonastale sitacije i sticao iskustvo .
Kad sam počeo da skitam i izbivam iz kuće na duži period "Grlom u jagode " . To moje obično je trajalo od 2-5 godina. Često sam živeo prepušten sam sebi i opstajao zahvaljujući svojoj snalažljivosti i visprenosti...
Primetio sam da u tim trenucima osame mozak počinje da radi u kontra smeru !?
Uvek se setim Lajoša Zilahoja i dela " Kad duše zamire "
Mozak mi je uveče zaboravljao sveže i stresne sitacije , a vračao u svesno sećanje one trenutke iz detinjstva kad sam bio bezbrižan i zaštićen.
Mogao sam tačno da osetim čak i mirise majčine kuhinje i da se prisetim svega lepoga što sam preživljavao još kao dete . Čak sam se sećao i pogleda, izraza lica i gestova meni dragih i voljenih
Neki prirodan refleks za samoodržanje .
Zahvalan sam mu na tome
bane.jpg
 
@Džudi S
Sve pre 3-4 g su implicitna sećanja tako
nauka kaže.
To je smeša telesnih senzacija - telo rano počinje da "pamti" ali u suštini više su to neke kognicije i usvajanja.
Dakle ono što smo čuli plus ono što smo osetili pa spojili.
Zato se zovu implicitna sećanja negde jesu utkana ali ne mogu da se uzmu kao pouzdano naša.
E sad to sa dve godine baš je teško poverovati, a i intuitivno meni to nije blisko nikako.
Vidiš da većina piše tri do pet godina
Ljubac tebi anyway🥰♥️🫶
 
Bila sam mnogo vezana za sina od žene koja me čuvala, on je imao 20-ak godina bio je za mene fantastična figura - smirena i vedra. Bio je lep sećam se lica i kako sam mu sedela u krilu a oni došli po mene i misao mi je bila Jao ne oni su dosadni neću da idem s njima kući hoću ovde da ostanem!!
Pa sam se zagnjurila njemu u vrat a oni : hajde ustani, hajde stiskaš ga tako nešto
A on : Neka je, ne smeta.
A oni opet - ceo dan je tu.
:ljuta: šta se njih tiče ⁉️
Uh, roditeljstvo nekad i sad ne može se porediti u tim nijansama koje su presudne :thumbdown:
Hoću da kažem više je danas svesnih roditelja, svesno roditeljstvo i roditeljstvo - dva različita pojma
 

Back
Top
OSZAR »