Duhovno budjenje

Bodulica

Primećen član
Poruka
995
Šta je to duhovno budjenje?
To stanje svijesti duhovnog mira i istovremene povezanosti sa svim stvarima iz Univerzuma, u svim situacijama i na svakom mjestu.

Kako se to postiže tj šta mjenjamo prvo? Šta kontrolišemo, šta odbacujemo?
 
Šta je to duhovno budjenje?
To stanje svijesti duhovnog mira i istovremene povezanosti sa svim stvarima iz Univerzuma, u svim situacijama i na svakom mjestu.

Kako se to postiže tj šta mjenjamo prvo? Šta kontrolišemo, šta odbacujemo?

Рекох на сличној теми,
стање духовности је стање свесности себе и околине
и свести зашто је све тако како јесте.


Постиже се после педесете (бар мој случај).
 
Više sam mislila na “Dark night of The soul” i odbacivanje ega a neko ga zove budjenjem ili sazrevanjem..
Osjećaj da mi je nametnuto kako da mislim,u šta da vjerujem i kako da se ponašam i da je sve to lažna slika.
Duboke emocije za ono što sam ja stvorila , svijet koji nikad nije onakav kako ja mislim da treba da bude kao da su u pogrešnom pravcu silovale otrovnu tečnost da ego raste.

Odprilike ovo
 
Šta je to duhovno budjenje?
To stanje svijesti duhovnog mira i istovremene povezanosti sa svim stvarima iz Univerzuma, u svim situacijama i na svakom mjestu.

Kako se to postiže tj šta mjenjamo prvo? Šta kontrolišemo, šta odbacujemo?
Prvo menjamo ugao gledanja, zatim i ponašanje.
"Pametnom čoveku je gotovo sve smešno; mudrome gotovo ništa" - Gete.

Ja sve okrećem na humor i blago meni što to mogu. Za to treba pogoditi prave ljude i naći slične, treba umeti pa održati veselost karaktera.
Gete je rekao da "retki ljudi uspevaju da crpe radost i sreću iz sebe ali se uvek nađe neko ko će i to da im oduzme".

Demokrit je svojevremeno zbog vesele naravi bio poslat (grč. Δημόκριτος, oko 470. – oko 360. st. e., iz Abdere u Trakiji) Hipokratu da ga izleči. Ovaj je, međutim, zaključio da Demokrit nije poremećen, nego da je vesele naravi. :D

Kada bih davala savet kao što to radi popularna psihologija na bazi filozofije, rekla bih da trebamo sebi umanjiti značaj kao individui i gledati širu sliku. To je duhovno buđenje. Međutim, ljudi očekuju da nauče kako da budu srećni kao da je to tek pucnuti prstima, ne ide tako.

Prvo, kako je govorio divni čovek @bmaxa treba dostići blagost i ne mrzeti nikoga. Malo pomalo puštati te otrove da isteknu iz organizma...
 
Prvo menjamo ugao gledanja, zatim i ponašanje.
"Pametnom čoveku je gotovo sve smešno; mudrome gotovo ništa" - Gete.

Ja sve okrećem na humor i blago meni što to mogu. Za to treba pogoditi prave ljude i naći slične, treba umeti pa održati veselost karaktera.
Gete je rekao da "retki ljudi uspevaju da crpe radost i sreću iz sebe ali se uvek nađe neko ko će i to da im oduzme".

Demokrit je svojevremeno zbog vesele naravi bio poslat (grč. Δημόκριτος, oko 470. – oko 360. st. e., iz Abdere u Trakiji) Hipokratu da ga izleči. Ovaj je, međutim, zaključio da Demokrit nije poremećen, nego da je vesele naravi. :D

Kada bih davala savet kao što to radi popularna psihologija na bazi filozofije, rekla bih da trebamo sebi umanjiti značaj kao individui i gledati širu sliku. To je duhovno buđenje. Međutim, ljudi očekuju da nauče kako da budu srećni kao da je to tek pucnuti prstima, ne ide tako.

Prvo, kako je govorio divni čovek @bmaxa treba dostići blagost i ne mrzeti nikoga. Malo pomalo puštati te otrove da isteknu iz organizma...
Znači treba se izviti visočije da sagledaš sliku a da bi se izdigao da vidiš moraš pokidati konce sopstvenih želja, osjećanja, ega?

Naoko mi se čini da je životinjama lakše jer one nemaju tu vječnu vezu ljubavi za djecu, roditelje , braću i sestre. Čim mladunci ojačaju oni odoše svi svojim putem.

Ljubav je izgleda ono najdeblje uže koje nas veže da ne vidimo. Izvor svih strahova i problema. Ego je samo jedan od posljedica ljubavi prema sebi, samo ogranak.
Znači pravi naš neprijatelj je ljubav 😉
 
Ima tu istine...ljubav može biti i neprijatelj...
Iz jedne knjige, pošto si pomenula uže, Nik Hornbi kaže: ""Većina ljudi ima jedno uže koje ih vezuje za nekog i to uže može da bude kratko i može da bude dugo (dugo kao ceo j***** život kapirate?) Mada ni sami ne znate koliko dugo. Ne birate sami.
Nečije uže veže ga za njegovu hendikepiranu decu predug je i guši ga. Neko, kao pas misli da ga nema - blentavo se zatrči nekuda u noćni klub sa ortacima seks rokenrol nebitno i ono se naglo zategne i počne da ga davi i onda on kao iznenađen!
Sledećeg dana ponovi istu stvar i tako u nedogled.

Logično bi bilo da uže treba da obitava u roditeljskoj kući. Neka deca svojih roditelja su ubeđena da su vezana za njih samo zato što su im to roditelji i tako šetaju šetaju šetaju i odšetaju u ambis, pustinju, smrt i slično misleći da će ih uže povući nazad- međutim nije ga ni bilo. Nauče to ljudi na teži način."

("Dug put do dna")
 
Ljubav je najveće breme zbog kog gubimo mir. Koliko smo puta samo čuli da se neko požali kako je imao mir dok nije ušao u vezu i emocije, dok nije rodio djete pa upoznao bezuslovnu ljubav i beskonačnu strepnju istovremeno.
Većina životinja izgledaju ravnodušno i u miru sa svojom ulogom na zemlji. Njima je podaren jači sluh, vid, brzina..a nama najgori; naglašena emocija zarad jačeg intelekta pa se ti koprcaj 😅
Kad pogledaš na primjer životinje koje umru zbog gubitka partnera to su uglavnom one koje imaju jednog partnera za cijeli život kao labud, golub, pingvin pa nisu slučajno simbol ljubavi..
 
Šta je to duhovno budjenje?
Posle "Velikog praska" i cepanja Univerzalne Svesti, tj. Kvantnog vakuuma, na polja i čestice koje se kreću, nastao je haos, koji su polja i čestice Svesti (energije) doživljavale kao nezadovoljstvo i zlo. S obzirom da nezadovoljstvo i zlo nisu cilj i svrha života i postojanja, već zadovoljstvo i dobro, čestice i polja Svesti su odmah počele da traže rešenja kako da pređu iz stanja nezadovoljstva i zla u stanje zadovoljstva i dobra. Resenje se sastojalo u tome da se pređe iz stanja haosa u stanje organizovanog i harmoničnog kretanja i rada.

Kada je reč o ljudima u ljudskom društvu, isto je. Ljudsko društvo, podeljeno politički, verski, nacionalno i klasno još uvek živi po principu haosa i zla, tj. principu borbe svakoga protiv svakoga u cilju preživljavanja i ostvarenja zadovoljstva i dobra. Što podrazumeva da ni kod ljudi u ljudskom društvu ne postoji nikakav drugi oblik duhovnog buđenja, do da i oni pređu iz stanja haosa i zla u u stanje harmonije i dobra. Konkretno, da se odreknu svih svojih neprirodnih, političkih, verskih, nacionalnih i klasnih podela i pripadnosti, tako što će da zadrže samo svolju ljudsku pripadnost, sa kojom se rađaju i umiru, a zatim se svi ujedine i naprave jedinstveni svetski pravedni društveni i ekonomski poredak. Kao što to rade, na primer, ćelije i organi prilikom izgradnje ljudskog organizma.

Svako drugo i drugačije objašnjavanje i shvatanje pojma "duhovnost" je nedelotvorno i besmisleno. Oni koji smatraju da je ljubav duhovnost, u pravu su, samo što ini ne znaju da ljubavi među ljudima ne može da bude u islovima svetske političke, verske, nacionalne i klasne podeljenosti, već samo u uslovima jedinstva svih ljudi sveta, mira i ravnipravnog svetskog društvenog i ekonomskog poretka.
 
Isto mislimo gospodine Ljubo, samo što ga vi zovete “stanje harmonije” i dobra.
Harmonija ili mir sa sobom.
Potraga za tim mirom koji zahtjeva puno rada i prevrtanja po sebi.
Da prihvatimo neizvjesnost koju život nosi, da praštamo, da ne sudimo, da vjerujemo i volimo ljude u svojoj nesavršenosti..
 
Isto mislimo gospodine Ljubo, samo što ga vi zovete “stanje harmonije” i dobra.
Harmonija ili mir sa sobom.
Molim te, nemoj da mi persiraš!

Ne mislimo isto. Ti misliš na ljubav u smislu "voleti", a voleti bilo koga ili bilo šta, nije duhovnost. Zato što uporedo sa osećanjem ljubavi prema nekome, može da postoji i osrćanje mržnje prema nekome ili nečemu drugim, a u duhopvnosti toga ne sme da bude. Čak ni ako je reč o smrtnim neprijateljima, ako se rukovodimo po onom Hristovom: "Ljubite neprijatelje svoje". Dakle, kad je reć o duhovnosti, ako govorimo o ljubavi, ona mora da bude bezuslovna i mora da se oseća prema svemu i svakome. Bez obzira na okolnosti, a to nije moguće u uslovima političke, verske, nacionalne i klasne podele sveta, koja uslovljava međusovnu konkurenciju između tako podeljenih ljudi, mržnu i na kraju bormu na žuvpt i smrt između tako podeljenih čkidi. Kao na primer između Palestibaca i Izraelaca ili Rusa i Ukrajinaca, demokrata i komunista, fašista i konunista, ptavoslavaca i katolika, hundusa i muslimana itd. U tim uslvoma svetske podeljenosti, osećanje ljubavi prema svojim neprijateljima nije nikakva duhovnost, jer ne znači apsolutno ništa. I upravo zbog toga, oni ljudi koji zamišljaju da je duhovnodt, kako oni to lažu "rad na sebi", pa onda meditiraju sa namerom da se prosvetle i tako postanu sveci, je samo zavaravanje samoga sebe da se na taj način može postići nešto.

Biti svetac u uslovima dok na hičjade uli desetine hiljada ljudi svakog dana u svetu bude na svirep način ubijeno, zlostavljano, a da i ne govorimo o milionima siromaašnih koji gladuju ili umiru od gladi, zaista nije nikakva duhovnost.

Šta je duhovnost?

Prava duhovnost je samo znati i razumeti da mira i ljubavi među ljudima i njovog materijalnog i duhovnog blagpstanja ne može da bude u uslovima političke, verske, nacionalne i klasne podeljenosti sveta i aktivno zagovarati, kao što to ja zagovaram, da se sve te besmislene podele prevaziđu, jer za život ni jednog čoveka na svetu nemaju apsolutno nikakvu vrednost, prosto iz razloga što se od toga ne može da živi, već samo strada, osiromašuje i na razne načine pati.

Zagovarati odbacivanje svih tih veštačkih oblika pripadnosti nije nikakav greh, prosto iz razloga što Bog, tj. priroda, ne stvara nikakve, ni Srbe, ni Hrvate, ni Ejgleze, ni Kineze, ni pravoslavcem ni katolike, ni muslimane, ni fašiste, demokrate ili komuniste itd, već stvara samo ljude i ta ljudska pripadnost je jedina moguća naša pripadnost sa kojom se svi i rađamo i umiremo. Bog te pripadnosti nije stvorio, niti mu one trebaju. Stvara ih sam đavo, sve po svom principu koji glasi: "podeli, zavadi, pa uništi Božije delo". Ljudi su se tokom istorije bezbroj puta u to uverili i na vlastitoj koži doživeli, a i danas to doživljavaju. I neverovatno je koliko je ljudska inteligencija nisko razvijena da na tako jednostavan način razni svetski hohštapleri , Satanine sluge na Zemlji, njima mogu da manipulišu i da ih varaju."
 
Znači prihvatiti da uz našu ograničenu inteligenciju smo u manjem broju svetci a najviše sljepci. Ostaje nam da se mirimo sa svjetom jer kako sljepca mrziti što ne vidi.

Bojim se da sa nama ovako nesavršenima je teško stvoriti sklad i mir.

čovjek je težak za kroćenje. Stalno traži više i stalno na vrhuncu tog puta sam sebe i uništi.
Bojim se sa nam je to sudbina. Opa pa tropa.
Kako da funkcionišemo svi na istoj frekvenciji? Možda je tehnologija morala ići napred (da ostavi video zapise) ,da oni za 1000 godina ukapiraju i razbiju začarani krug.

Život na Zemlji ima smisla samo ako smo ovdje poslati na test ili neku školu preživljavanja duha i tjela.
 
Znači prihvatiti da uz našu ograničenu inteligenciju smo u manjem broju sveci a najviše sljepci.
Dok god ne znamo Istinu o postojanju materije, života i Univerzuma, već samo izmišljamo i nagađemo šta bi Istina mogla da bude i verujemo, svi smo slepci i možemo samo da sanjamo da smo sveci. To je opšte stanje duha svih ljudi sveta i po tom pitanju nema nema više ništa da se kaže.
Ostaje nam da se mirimo sa svjetom jer kako sljepca mrziti što ne vidi.
Problem je što svaki slepac za sebe veruje da vidi, a svi drugi ne vide i zato samo sebe voli, a sve druge mrzi. Kad bi slepci znali da su slepci, problema ne bi ni bilo.
Bojim se da sa nama ovako nesavršenima je teško stvoriti sklad i mir.
Tačno! Kad bi svi slepci znali da su slepci, tada bi svi bili isti i ne bi bilo problema da stvore mir. Drugačije rečeno, dok god svaki slepac bude verovao da zna istinu i da nije slepac, a svi drugi da su slepci jer ne znaju istinu, mira među nujima neće da bude.
čovjek je težak za kroćenje. Stalno traži više i stalno na vrhuncu tog puta sam sebe i uništi.
Tačno! Največi čovekov problem je upravo to što od društva želi da uzme sve, a društvu ne da ništa i tako postane parazit drustva. Ali to nije i ono najgore. Najgore je to što paraziti počnu sebe da smatraju uspešnim ljudima duštva i elitom društva, zaslužnim da upravljaju društvom, što se na kraju uvek završi katastrofom po društvo.
Bojim se sa nam je to sudbina. Opa pa tropa.
E, tu grešimo kad kažemo da je tako uvek bilo, da tako mora da bude i da je to naša sudbina. Pa onda iz toga izvedemo zaključak da je to prirodni zakon, po kojemu samo jači preživljava, po kojemu je pravo jačega njegovo prirodno pravo i po kojemu su dozvoljena sva sredstva. To je princip haosa i zla i kad bi to bio glavni prirodni zakon, tada sveta ne bi ni bilo. Po tom principu tako savršene organizacije kretanja i rada poput atoma, nebeskih tela, galaksija i tela ćelija, biljaka, životinja i ljudi ne bi moglo da bude. Sve te organizacije su stabilne i ne raspadaju se. A ljudska društva koja živi pe ubeđenju da je pravo jačega njegovo prirodno pravo, stalno se uvek iznova grade i raspadaju, što je dokaz da ona još uvek žive po principu haosa i zla i da u njima još uvek nikakve duhovnosti nema.
Kako da funkcionišemo svi na istoj frekvenciji?
Dok god budemo funkcionisali po principu prava jačega i prirodne selekcije, nećemo da funkcionišemo na istoj frekvenciji. Tek kad počnemo da funkcionišemo po principu "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", kao ćelije i organi u nasem organizmu, počećemo da funkcionišemo na istoj frekvenciji i problema više nikada neće da bude.
Možda je tehnologija morala ići napred (da ostavi video zapise) ,da oni za 1000 godina ukapiraju i razbiju začarani krug.
Razvojem tehnologija materijalne proizvodnje, kao ni ratnih tehnologija se ne može postići ništa, već samo razvojem odnosa ljudi u ljudskom društvu u vezi sa proizvodnjom materijalnih dobara potrebnih za život i njihovom raspodelom, sve dok ti odnosi ne postanu potpuno ravnopravni. Kao odnosi, na primer, ćelija i organa u ljudskom organizmu, pčela u košnici, mrava u mravinjaku itd. I jedino razvoj takvih odnosa je oni što se može smatrati pravom duhovnošću. Sve drugo što se smatra duhovnošću su "trice i kučine".
Život na Zemlji ima smisla samo ako smo ovdje poslati na test ili neku školu preživljavanja duha i tjela.
Sem našeg preživljavanja nikakav drugi smisao našeg boravka na Zemlji i ne postoji. On će da bude ostvaren tek kad uspemo da razvijemo naše društvene i ekonomske odnose do nivoa odnosa ćelija i organa u našem telu, mrava u mravinjacima, pčela u košnicama itd.
 

Back
Top
OSZAR »