Sinod Ruske zagranične crkve: Crkva ne treba da se veže uz bilo koju državu, partiju ili ideologiju

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
14.839
Sinod RPZC osudio tendencije ka rehabilitaciji ideologije SSSR u Rusiji

Ruska Pravoslavna Zagranična Crkva, autonomna crkva ruske emigracije, oštro je osudila obnavljanje sovjetske ideološke prakse u savremenoj Rusiji.

Arhijerejski Sinod Ruske Pravoslavne Zagranične Crkve (RPZC) izdao je oštro saopštenje u kom izražava „duboku zabrinutost zbog povratka ideoloških pristupa 20. veka u Rusiju“. Dokument sadrži oštru kritiku savremene ruske politike sećanja i upozorava na opasnost rehabilitacije sovjetske ideologije.

Ključne optužbe RPZC

U svom saopštenju, RPZC ukazuje na nekoliko alarmantnih trendova u savremenoj Rusiji:

Revizija koncepcije represije. Sinod kritikuje reviziju tokom 2024. „Koncepta državne politike za ovekovečenje sećanja na žrtve političke represije“. Prema arhijerejima RPZC, nova verzija dokumenta sadrži „jasnu težnju da se operu zločini bezbožnih vlasti 20. veka“

Podizanje spomenika. Podizanje spomenika Staljinu i Dzeržinskom u Moskvi RPZC naziva „strašnim“, opisujući ih kao spomenike pojedincima čija se „neljudska i antihrišćanska zverstva mogu ubrojati među najteža u dvadesetom veku“.

Planovi za obnovu mauzoleja. Sinod osuđuje izjave o restauraciji „idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu“.

Derehabilitacija represiranih. RPZC je posebno uznemiren ukidanjem rehabilitacije pojedinaca koji su nepravedno osuđeni pod komunistima. Prema Crkvi, radi se o hiljadama slučajeva, uključujući i sveštenstvo.

Kritika odnosa prema carskoj porodici

RPZC takođe kritikuje pojavljivanje izjava koje opravdavaju pogubljenje carske porodice u ruskim medijima. U dokumentu se citira profesor Jurij Vjazemski: „Ja bih ga i sam ustrelio [Nikolaja II]“, što Sinod naziva „zlokobnim“ u kontekstu ubistva u Jekaterinburgu.

Crkveni arhijereji izražavaju žaljenje što Moskovska Patrijaršija „još uvek nije mogla da se opredeli“ o pitanju autentičnosti moštiju carske porodice.

RPZC izjavljuje spremnost „da pruži pomoć i molitvenu podršku u suprotstavljanju tim trendovima“. Sinod poziva pravoslavne „da nedvosmisleno odbace tamu prošlosti, a ni na koji način ne učestvuju u njenom oživljavanju i proslavljanju“.

Na kraju dokumenta ističe se da je zadatak Zagranične Crkve „da ostane u ovom svetu oslobođena veza sa bilo kojom državom, bilo kojom partijom ili svetskom ideologijom“.

Izvori: СПЖ i
https://synod.com/synod/2025/20250605_synodstatement.html
 
Na kraju dokumenta ističe se da je zadatak Zagranične Crkve „da ostane u ovom svetu oslobođena veza sa bilo kojom državom, bilo kojom partijom ili svetskom ideologijom“.
i zasto je tesko da se to shvati? kazes da sam ja protestant, ali ovo je i moje stanoviste mogu reci 100%

ali, polako, doci cemo i do konstantina i rimskog carstva koje je isto drzava koja je progutala lazcrkvu, a mi prava crkva smo ostali izvan, za granicom, kao i ova ruska zagranicna - razumes? iza granice rimskog carstva je ostala Crkva Bozija, a konstantinova to nije, samo ga i dalje jednacite sa apostolima, pre ce narod progledati
 
Oni su kontrakitorni. 1983. su anatemizirali RPC zbog ekumenizma pošto je RPC sudjelovala na skupuku religiju u Asiziju. Kasnije su se ipak.odlučili vratiti pod otkrilje RPC.
Bile su velike rasprave unutar RPCZ oko pomirenja sa Moskovskom patrijaršijom. RPCZ je osećala posledice izolacije zbog neopštenja sa ostalim pravoslavnim crkvama (izuzev dela starokalendarca). Polako se počela pretvarati u sektu i raskoljavati. Napisali su pismo sa porukom da li treba da se pomire da Moskovskom patrijaršijom i stavili kraj moštiju svetog Jovana Maksimovića (sveti Jovan Šangajski i Sanfranciskanski) uz molitvu da svetac ako prebaci pismo sa jedne na drugu stranu tela (tako nekako, zaboravio sam detalje), da pokaže da li je bogougodno ili nije pomirenje. Život je zapečaćen. I posle je sledila provera. Svetitelj je ukazao da treba da se pomire. RPCZ je onda napustio deo klira i vernika, ali je veći deo ostao i pomirio se sa RPC MP. Istovremeno je RPCZ ispunila sve uslove koje je tražila moskovska strana, a ono što je tražila RPCZ od Moskve do danas nije ispunjeno ništa.
 
Bile su velike rasprave unutar RPCZ oko pomirenja sa Moskovskom patrijaršijom. RPCZ je osećala posledice izolacije zbog neopštenja sa ostalim pravoslavnim crkvama (izuzev dela starokalendarca). Polako se počela pretvarati u sektu i raskoljavati. Napisali su pismo sa porukom da li treba da se pomire da Moskovskom patrijaršijom i stavili kraj moštiju svetog Jovana Maksimovića (sveti Jovan Šangajski i Sanfranciskanski) uz molitvu da svetac ako prebaci pismo sa jedne na drugu stranu tela (tako nekako, zaboravio sam detalje), da pokaže da li je bogougodno ili nije pomirenje. Život je zapečaćen. I posle je sledila provera. Svetitelj je ukazao da treba da se pomire. RPCZ je onda napustio deo klira i vernika, ali je veći deo ostao i pomirio se sa RPC MP. Istovremeno je RPCZ ispunila sve uslove koje je tražila moskovska strana, a ono što je tražila RPCZ od Moskve do danas nije ispunjeno ništa.
Čini mi se da je RPCZov uslov bio da se carska obitelj proglase svecima. U Rusiji i samoj RPC su negodovali zboh te ideje ali ipak su to učinili.

Sama Rusija ipak naginje Sovjetima dok RPCZ predstavlja bjelogardejsku dijasporu i njihove potomke.
 

КАКО ЈЕ СРУШЕНО РУСКО ЦАРСТВО: Mитрополит Тихон о 1917. години

Пред српским читаоцима је књига митрополита Тихона ( Шевкунова ) „Пропаст Империје: руска лекција ( ИК Катена Мунди, 2025, превела Марина Тодић ). Овај познати епископ, писац, по дипломи режисер ( кажу – близак Путину ), аутор књиге „Несвети, а свети“, позабавио се разлозима због којих је пропала „трула, царска Русија“, и настојао да покаже како је комунистичка пропаганда у лажном светлу приказала оно што се пре Фебруара и Октобра 1917. заиста дешавало у Трећем Риму, како су Русију звали њених хришћански учитељи.​

 

Back
Top
OSZAR »